Knjiga zivota!!

Tajno skroviste moje duse.. ♥

30.11.2009.

.....

Ponekad neki ljudi usetaju u zivot i samo tako odu. Ostave bolne tragove pa kad zele da se vrate vrata se jako tesko otvaraju. Uspomene bujaju a sjecanja su sve gora..No ipak..Ima ono nesto sto vuce...Naprijed a isto tako vraca i u nazad... Proslost!! Da, proslost!! Sjecam se nasih dana prepunih smijeha i strahova pred ispite koje smo prolaili zajedno. Sjecam se nocnih izlazaka i slika na kojima se smijemo.Onih promrzlih prstiju dok cekam da odjes da s nestrpljenjem vidimo rezultate zavrsenog ispita.. I kao da sam osjecala da se i ti oosjecas lose zbog istog.. A onda.. Odlucila si otiici iz mog zivota. Poput ptice koja leti u bolje krajeve. Svila si krila negdje drugo i kada bi se nasla u letu skretala bh pogled. Nismo se razlikovale.Ponosna sam i ja nila. Mozda cak vise nego ti u zadnje vrijeme. Mozda si osjetila kako mi postaje svejedno i da se navikavam na tvoju udaljenost. Mada za tvoj odlazak nisam bila kriva. Mozda bas zbog toga odlucila si da napravis prvi korak te mi posaljes onu Bajramsku poruku. Ako me pitas kako sam se osjecala, vjeruj mi da sam normalno. Srce nije divljacki lupalo od dragosti, niti je bilo smireno od ravnodusnosti. U istom trenu ljutnja i sreca su se spojile u jedno. Nisam znala dal da ti odgovorim. Istina je da je jedan dio mene zeljeo to ,a drugi se svio u kutak i plasio. Tebe, mene, nas..Naseg daljnjeg odnosa.. No eto ipak sam ti u cast praznika poslala poruku nazad i tu je nastalo zatisje. Koliko dugo ce trajati ne znam.. No nije svejedno, priznajem. Barem sad nije..

30.11.2009.

...

Nije jos proslo ni 24 sata od kako smo se zadnji put vidjeli a ti mi vec silno nedostajes. Ne tjesi me ni sto smo ukupno dva dana bili skupa meni je malo. Zelim te pored sebe a saznanje da to i nije bas tako lahko me ubija. Para mi srce i onda zelja za tobom biva sve veca. I dok se trudis docarati mi mjesto na kojem mislimo kupiti zimljiste za kucu u kojoj bismo zivjeli zelja za tobom je jos veca. Ponekad se bojim da cu puknuti od osjecanja koja bujaju svakim danom. Pa se zapitam sta bi bilo kada se nebi vidjeli mjesec dana a zelja ovako rasla? Bojim se da bih stvarno pukla.. No to ne zelim.. Volim tee.. Photobucket


Stariji postovi